Predbožićna večer u našoj školi

Predbožićna večer održana je u petak, 19. prosinca, u 18 sati u Katoličkoj gimnaziji Ivana Pavla II. Program je napisala i vodila učenica Martina Mršić nakon predstave Napuknuta trska koja je autorsko djelo profesorice Ivane Miočić a izvela ju je školska dramska skupina.

OD IDEJE DO REALIZACIJE NAPUKNUTE TRSKE

Na ideju o predstavi prof. Ivana došla je zahvaljujući riječima ravnateljice. Naime, na jednom sastanku djelatnika, ravnateljica je rekla da trebamo biti kao Krist – ne lomiti već napuknute trske, nego im pomoći da se zacijele i izrastu u čvrste, suverene trske (tj. ljude). Tako je došlo do naslova.

Ukratko – predstava govori o glumačkoj skupini koja se priprema za izvođenje svoje predstave o Kristovu rođenju. Svi u toj predstavi ustvari su „napuknute trske“, svi imaju svoju prošlost koja ih stalno proganja i koja ih je učinila naizgled „lošim“ ljudima. Glavna glumica – Stela, koja glumi Mariju u predstavi, pokušava biti zvijezda (kako joj i ime kaže). Nitko ju ne voli jer, svjesna svoga talenta – glume i pjevanja, postaje uobražena i hladna. Međutim, kako predstava ide, tj. kako glumci izvježbavaju svoju predstavu o Kristovu rođenju, niz ju situacija iz toga puta do Kristova rođenja podsjeća na njezin život i vraća u te trenutke. Slično je i s ostalim likovima – glavni glumac Ivan, koji glumi Josipa, u mladosti je bio problematičan, ušao je u krivo društvo i izgubio kontakt s obitelji. Ostali glumci (pastiri i anđeli) suočeni su s financijskim problemima, bolestima i smrti. No, među svim tim svjetovnim zvijezdama, javlja se jedan priprosti lik – domar, koji im, malo po malo tijekom predstave, objašnjava da je jedina prava zvijezda Isus Krist i da samo u njemu možemo pronaći mir, bez obzira na prošlost. Taj domar ustvari je sv. Franjo, prerušen u običnoga čovjeka, a došao je među glumce, po Božjoj naredbi, kako bi postavio i iznova sastavio žive jaslice, kao što legenda kaže da ih je on prvi postavio za svoga života. U svemu mu pomaže sv. Klara, ovdje u uloži režiserke iz Assisija (Asiza), ali i pomoćni domar koji je ustvari sv. Leopold Mandić (prvotno je trebao biti samo sv. Franjo, ali smo zbog bolesti glavnoga glumca morali dan prije predstave podijeliti ulogu domara na dva lika). Naposljetku, svi se susreću ispod zvijezde repatice, napravljene od trske i klanjaju se Djetetu Isusu. Tada shvaćaju da iako su svi napuknuti trske, Dijete Isus jedino je koje ih može nanovo spojiti, ozdraviti i dati im pravi mir za kojim tragaju.

PROGRAM I GOVORI

Nakon što je publika odgledala predstavu voditeljica je pozdravila Oca nadbiskupa Milana Zgrablića, generanog vikara don Antu Sorića, ravnateljicu s. Anu Lipovac te sve goste, roditelje, učenike i bivše učenike koji su se okupili u dvorani. Otac nadbiskup je uputio poticajne riječi o zajedništvu, pravim vrijednostima s naglaskom na školski život i nadolazeći Božić, a ravnateljica je u svom govoru zahvalila svima na trudu i objasnila kakve je sve izazove imala dramska skupina zbog gripe koja je prošetala hodnicima te zaželjela miran Božić i blagoslovljenu novu godinu. Na samom kraju družili smo se uz kekse, čaj i fritule.

SMISAO I PORUKA PREDSTAVE

Martina je naglasila: ,,Radosni smo što ste svojim dolaskom ponovno postali dio našega zajedništva i tradicije. Naši vrijedni učenici ovom su nam predstavom osvijestili da čovjek može izvana sjajiti, a iznutra biti ranjen – poput napuknute trske – te nas potaknuli da se zapitamo što vrijedi sav sjaj ako se u nama, u tišini, sve raspada. Primijetili smo da se cijelo vrijeme ponavlja jednostavna, ali ključna poruka: „Sve je do Majstora. Sve što je stvorio, zna i popraviti!“… tako se Božićno kucanje na vrata – ono Marijino i Josipovo – pretvara u kucanje koje poznaje svatko od nas: kucanje sjećanja, rana, briga i traženja smisla.”

DRAMSKA SKUPINA I ZBOR UJEDINILI ŠKOLU

Iako su tek amaterski glumci, uz pomoć svojih profesora posljednja su tri mjeseca posvetili mukotrpnome učenju i uložili toliki rad i trud, a i srce,  kako bi nas sve podsjetili da u susretu s Novorođenim ne glumimo, nego postanemo stvarni. Da prepoznamo one koji su uz nas, a napuknuti su – i da ih ne otpišemo. U tome su im se pridružili i članovi našeg školskog zbora koji su svojim glasovima dodatno uveličali priču. Martina je u ime dramske skupine zahvalila svima koji su odigrali važne uloge da se ova predstava održi, profesoru Grgi Ivkoviću i cijelome zboru, profesoru Mariju Marmanu, našem najdražem DJ-u, koji je bio zadužen za glazbu, likovnoj grupi koja je osmislila i napravila cijelu scenu i dio kostima a to su Marta Utković, Elena Pavlović, Nikola Bačić, Roko Lazanja, Marta Vuletić i Paula Erceg, profesorici Klaudiji Vučetić, koja je na satima izbornog predmeta sociologije, zajedno s 3. c., izradila prigodne ukrase zvijezdu od trski, spremačicama koje su pomagale u pospremanju nakon probi i dotjerivanju završne scene, ravnateljici, pedagoginji i ostalim stručnim suradnicima naše škole na podršci, razumijevanju i pomoći u organizaciji ove predbožićne večeri, posebnu i duboku zahvalu uputili su predmetnim profesorima koji su, uz veliko razumijevanje, plemenito srce i povremeno teško uzdahnuvši, sa svojih redovnih sati puštali učenike – jer bez te žrtve, ove predstave jednostavno ne bi bilo, i najvažnije, voditeljici i redateljici naše skupine – prof. Ivani Miočić te njezinoj vjernoj pomoćnici – učenici Petri Babić.

GLUMCI I ZBORAŠI:

1. B

2. B

2. C

3. A

3. B

3. C

4. A

4. C

* učenici koji su se pripremali posljednjih mjeseci, ali zbog bolesti nisu mogli sudjelovati: Ema Ražov (2. c), Zvonimir Šimičević (3. b) i Antonio Matković (4. b).